Nimitur in vetitum

četvrtak, 13.07.2006.

ničiji brat!!!!!

Nakon što konačno osjećam neki mir u životu,opet me sjebu!!!!burninmadPa da se izjasnim...bio sam sa frendicom jednog jutra na kavi i koga vidim???? Svoju jebenu polusestru...o kako je mrzim!!! I sa njom su bile neke njene glupe frendice koje furaju neki 'metal' i kad sam ju vidio sve mi se smračilo,ali bio sam pristojan i pozdravio sam ju. A šta je ona učinila??? Došla do nas i rekla tim glupim frendicama:'a EVO TO VAM JE MOJ BRAT!' Htio sam umrijet u tom trenu...od kud njoj pravo da me zove brat,ona nema pravo ni reći da sam joj polubrat,a kamoli brat!!!! Ja neželim biti ničiji brat!!!Barem ne od neke glupače za čiji sretan život je moj sjeban!!Tata nas je ostavio kad je napunio njenu staru i od kud njoj idea da ja nju volim???? Ja nju mrzim!!!

- 12:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 27.06.2006.

on hlepi za dobrim riječima,ali ih ne nalazi

Pa evo ga...nakon što je moj stari prošli tjedan zvao svaki dan po pet puta,razgovarao sam s mamom koja mi je rekla neka se nađem s njim i onda mu nakon toga više niš ne dugujem...PRISTAO SAM! Pozvao me k sebi na ručak. Dok sam hodao gradom bilo me strah za popizdit,ipak radi se o nekome koga nisam vidio 13 godina. Pozvonio sam na vrata i otvorio mi je,otvorio mi je moj dragi tata. Naravno da nisam to odmah skužio,ali on me počeo mjerkati i grliti i govoriti koliko mu je drago da me vidi.Stiskao sam suze i bijes u sebi;htio sam ga baciti na pod i gaziti dok ga ne ubijem. Bio sam zaboravio koliko ga zapravo mrzim. Pozvao me unutra gdje sam upoznao ostatak njegove obitelji. Njegove i kako bi on rekao i moje. Sjedili smo za stolom jeli i pričali. Njegova draga ženica je bila razočarana što ne jedem meso jer je ispekla čitavu farmu kokoši. Imam nekakvu debilnu polusestru koj je bile oduševljena kad je vidjela da sam metalac,zato šta ona fura nekakav pank pa je mislila kako ćemo se mi lijepo družiti. Nakraju je ispalo da ja koji nisam nikad slušao pank znam više o tome od nje. Glupača se zove Sara. Još kad je čula da sviram gitaru odmah se počela smijat i kreštat kako ću je ja naučit svirat. Pristojno sam joj objasnio da neću,na što su me svi počeli ružno gledati. Ma koji kurac si ona umišlja? Kad sam se ja mogao naučiti sam valjda može i ona,a ako ne može neka upiše glazbenu ili nekakav tečaj. Onada dalje...imam i polubrata Alana. Tip je odvratana pravilica. Ali je jedini u obitelji koji se ne preserava. Svi su se pravili da me vole i da im je drago što su me upoznali,ali ne i on što je zapravi u redu. I tako smo dugih 2 sata pričali o svemu i svačemu i osjećao sam se totalno glupo,zato kaj se baš skužilo da misle kako sam glup i jadan. Pristojno sam ih pozdravio i otišao. Na izlazu mi je Ivan;moj tata kojeg više ne želim zvati tata rekao da ćemo se još vidjet,na što sam je rekao kako nećemo. Izašao sam iz zgrade sad plakajući. Bilo mi je dragi što sam poslušao mamu,vidio sam ga,mrzim ga više nego prije i ne želim ga više nikad vidjet! Otišao sam kod bake i odveo je u grad na piće,shvatio sam da od sada kad zvoni telefon želim da to bude samo moja baka koja me nikad nije povrijedila, a ne Ivan koji nakon 13 godina misli kako je poželjan!

- 11:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.06.2006.

Vapaj iz nevolje

Nedjeljno jutro-probudim se u pola devet i vidim poruku na stolu: "ručak ti je u hladnjaku." Moja draga mama...ni volim te,ni vidimo se kasnije,ni doći ću u 10...ništa! Nema veze,naviknut sam na to! Skuham si neku bljutavu kavu i sjednem na terasu. Palim jednu za drugom i dopuštam jutarnjem suncu da se igra po mom blijedom licu. Kad odjednom...zazvoni telefon. Dok sam bezvoljno i tupo šetao prema njemu nisam puno razmišljao o tome tko je. Pa dobro se zna tko je...mamin dečko nije zato što je ona trenutno s njim,e onda je baka. Već spreman za njene priče koje otprilike uvijek zvuče isto: "Etiene dušo tvoja baka je! Znam da si opet sam doma..ti treba nešto?"(e pa da bako treba mi novi život!!!)I nakon što 15-ak minuta nabraja sve šta misli da mi treba počne srat: "Joj Etiene pa ti lijep dečko šta si ne ošišaš tu kosurinu,svuci tu crninu..." Uvijek joj sklopim. E kako sam je zajebo!!! Da sam znao tko je nebi se bio nikada javio. Nakon dugih 13 godina usudio se javiti MOJ TATA! Počo mi je davat neke jadne razloge zašto se tek sad javlja i kako me želi vidjet. Ponovo se doselio u grad i sad želi da se odjednom počnem družiti s njim i njegovom novom degeneričnom djecom! E pa odbijam! Imap sam pet godina kad se pokupio i moja stara se ubijala svaki dan da bismo imali kakav takav život...i danas nakon što je uspjela u tome i nakon što smo već zaboravili da on postoji-sotona se vratila! Mrzim ga i ne želim ga više nikada vidjeti!

- 15:13 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.04.2006.

torture

jeli fizičko mučenje stvarno nemoralan čin? jer mi se ponekad čini da bi ljudima samo mučenje bila dostatna kazna za njihove bolesne postupke. treba cijeli vražji ljudski rod strpati u masovnu grobnicu i dobro natopiti solnom kiselinom. pa da vidimo ko ima viši prag boli...i onda kada sva koža fino nagrižena nestane u potpunosti i ostane samo krvavo osušeno meso.... onda lijepo iscrpiti sve svjetske zalihe visoko zapaljivih tvari i zaliti ta živuća trupla, baciti šibicu i pretvoriti ih u smrdljive lešine bez oblika.
sigurno spaljena koža idiota i genija, kurve i časne, popa i svodnika, spliće i purgera, čistača i direktora, djeteta i starca, oca i majke........................................jednako smrdi!

- 20:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.04.2006.

Pasija

Svakog je dana sve dublji besmisao u kojem lutam. Ne znam više kamo ću sam sa sobom i događaju mi se najčudnije stvari.....želim se u potpunosti izolirati od svijeta i potonuti u crnilo svoje sobe. Već danima u glavi i ispod kože ruku osijećan neki bijes, i čini mi se da će morati poteći krv da bi ga oslobodio. Stvarno ne želim opet to činiti, ali nitko mi ne pruža nikakav izbor. Prepušten sam sam sebi.

I tako sam se jutros probudio sam- teški depresivac u konstantnom strahu od samoće osuđen da se stalno opet iznova suočavam sa svojim najgorim strahovima. A šta me briga, ionako mrzim sve što ima dar govora. Uskršnje jutro-U KURCU! Kao da je Uskrs sad nešto posebno. Toliko halabuke zbog nekog samoproglašenog proroka-mesije šta je pred 2000 godina umro na križu za spas čovječanstva. Propo mu je taj plan jer ljudi su odvratna bića bez duše, tako da pakao i raj gube na značaju. A najgori od svih plemena zadrtih zvijeri su najveći vjernici koji po božjem nalogu napuštaju vlastitu djecu ili ih jebu u šupak, zabijaju braći nož u leđa, gledaju druge kako umiru od gladi, misle hvala bodu da to nisam ja i pjevaju aleluja!
Sa kavu pijem,naravno sam-ODVRATNA JE. Već toliko dana na tv-u Isus umire stalno,a ja? I ja umirem-OD GLADI!! Moja stara se naravno pokupila sa svojim dečkom i ostavila me samog s zaleđenim pomfrijem i smrdljivim hrenovkama. Toliko je zaokupljena sobom da je zaboravila da ja uopće ne jedem meso. A zaboravila je valjda i da postojim. A starog da i ne spominjem-koji je to Juda. I onda ta retardirana bića koja se idu jebati bez savjesti i bez svijesti o mogućim posljedicama donesu na svijet jadnog zakržljalog depresivnog suicidalnog emocionalno-anoreksičnog polualkoholičara i budućeg mučenika koji prezire sve što je ljudsko i pitaju se 'šta ćemo s tim malim?' Zabijte me na križ!

- 13:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.04.2006.

Marduku...

...koji je spasio sebe od života...

Evo pošto je prošlo točno 30 dana od smrti našeg najboljeg frenda Marduka odlučili smo mu posvetiti ovaj post. Zapravo cjeli ovaj blog.

Marduk je bio divno biće kojeg je satro svijet. Voljeli smo njegovo blijedo lice i oči prepune patnje, a nismo nikada uspijeli shvatiti da to nije neka mračna furka već okrutna stvarnost. Sve do trenutka u kojem je nestao.

Ali sjećanja vezana uz njega zauvijek će ostat; njegova duga kosa koja je uvijek savršeno mirisala i za koju je trebalo 5 farbi da bi postala crna,njegovi tanki bijeli dugi prsti koji su proizvodili savršen zvuk na bas gitari,njegova zbunjujuća tišina kad nije znao šta reći,njegove cigarete uvijek napola popušene...

I želimo da zna da je onog jutra kad otišao sa sobom odnio veliki dio onoga što mi volimo nazivati "mi". Dovoljno je bilo tuge u njegovom životu zato nećemo više plakati. On je ionako mrzio suze.

Sresti ćemo se u smrti.


Image Hosted by ImageShack.us

- 20:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2006  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • JA sam ovdje mračne duše
    i u išekivanju Sudnjeg dana
    prezirem ovaj odvratni svijet

    Image Hosted by ImageShack.us

    A kad prođe tisuću godina, sotona će biti pušten iz svoje tamnice. Izići će da zavodi narode na četiri kraja zemlje-Goga i Magoga-da ih skupi za rat tako mnogobrojne kao pijesak morski.
    Otkrivenje 20-7


    Image Hosted by ImageShack.us


    look into the mirror of society
    you will see a face that's signed by sins
    the physionomy of a conscious cruelty
    not touched by the fears of the innocent
    who cry for help

    end amen
    end amen
    end amen

    saetia


    Image Hosted by ImageShack.us


    God of lies,
    Slaughter and sacrifice
    We spit in his face
    And laugh as we die
    ...Where life ends
    Mother Christ -
    Your son we crucified
    On a path to hell -
    We choose to live our lives
    ...Where life ends
    Where is the gate
    To heaven of glory bright?
    Vanished in the dark,
    Where is the promised light?

    unleashed



    Image Hosted by ImageShack.us


    Free Image Hosting at www.ImageShack.us


    Because it cuts so deep to see myself wishing upon melting stars
    I cut the cord I finally give in...
    Beyond visions of wretched smiles
    And the dread that they've befriended
    I have seen an end to you and I
    (when did "we" begin)
    And a warped sense of being that I embrace must exist
    And we with whole hearts yet broken words
    We dream of wisdom but I yearn only for you
    You will destroy me with words that you have never spoken...
    I've drawn a picture of us twisted within
    Yet below this world I absorb life from portraits
    As long as we remain abreast of one another we will never meet each other
    As long as we whisper to one another we will never fully hear each other
    As long as my eyelids are weighed down by desire and one dying wish

    unleashed


    Image Hosted by ImageShack.us














































































  • Two worlds are within me
    They live together just as one
    Giving the feeling of existing
    And the means of ruling

    I despise them both
    Refusing to belong to something
    As a dying slave
    I have been reduced to nothing

    Why do I still believe in this love?
    This pathetic silly love
    Selfish, coward and pitiless
    This I've been

    I believe in this love
    Stronger by your treachery
    Coward and pitiless
    This is who I used to be

    I feel human
    Can't this love defeat you
    You rule this world
    And you pretend to set your people free

    Leave me
    Release me
    Let me
    Blossom for eternity

    I'll show you the way
    To free your soul
    From these idols

    Shall I reveal the truth
    Or leave them in ignorance
    These puppets want to be like you
    And decide on their destiny
    I despise them both
    Refusing to belong to something
    As a dying slave
    I have been reduced to nothing

    Your empire is but a shroud
    By pure appearance
    So deadly in the end
    So morbid
    So devastating

    I believe in this love
    Stronger by your treachery
    Coward and pitiless
    This is who I used to be

    penumbra